Elektrotehnika / Elektronika

Elektrotehnika / Energetika

Strojarstvo

Graditeljstvo

Brodostrojarstvo

Azra

Azra je okupljena 1978. godine pod liderskom palicom Branimira Johnnya Štulića (gitara i vokal).
Ritam-sekciju su činili Mišo Hrnjak na bas-gitari i Boris Leiner na bubnjevima.
Zanimljivo je da su u prvoj postavi trebali svirati Jura Stublić (Film) i Max Juričić (Film, Vještice, Šo Mazgoon...).
Prvotno ime benda bilo je “Balkan Sevdah Band”, no, nije dugo opstalo pa je promijenjeno u “Azra”. Nedvojbeno, ključna figura benda i jedan od najboljih, najznačajnijih i najutjecajnijih rock-autora naše i bivše Yu-rock scene bio je Branimir Štulić Johnny. Johnny je rođen 1953. u Skoplju, a njegovi su rodom iz Nina. Studirao je filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i utjecaj filozofije nemal je u njegovoj cjelokupnoj rock-pjesmarici. Početkom 80-ih je za jedan studentski list izjavio “da je u srednjoj školi čitao istočnjačku filozofiju da bi bio pametniji i to ga je držalo dosta dugo”. Prve dvije, sada već legendarne skladbe benda, “Balkan” i “A šta da radim” su izašle na singl-ploči u listopadu 1979., a debut-album “Azra” koji je izašao 1980. bio je u neku ruku prava senzacija. Sačinjavao je protestne, žestoke, urbane himne kao što su “Krvava Meri”, “Jablan”, “Iggy Pop”...
Slijedio je prvi dvostruki album “SUNČANA STRANA ULICE” (1981.), po mnogima najgenijalnije što su ikad snimili. Album je objedinio ubojite socijalne teme, pogled na politiku, prosvjede protiv birokracije i anarhizam.
“Azra” se potvrdila i kao moćna koncertna atrakcija. Potvrdio je to trostruki album “RAVNO DO DNA” (1982.) snimljen uživo u “Kulušiću”.
“FILIGRANSKI PLOČNICI” (1982.) je najmelankoličniji i najlirskiji album benda. No, i ta sjajna dvostruka ploča ima žestokih rock’n’roll momenata (“Tko to tamo pjeva”, “Put za Katmandu”, “’68”).
Zatim slijede “KAD FAZANI LETE” (1983.) koji je možda album s najviše hard-rock elemenata i “KRIVO SRASTANJE” (1984.). Ako se bolje pogleda, uoči se da je Štulić u samo četiri godine snimio osam izvrsnih autorskih albuma kojima bi trebalo dodati “IZMEĐU KRAJNOSTI” (1987.) jer su gotovo sve pjesme s tog albuma skladane do 1984. godine.
Na tom albumu M.Hrnjaka je zamijenio Stephen Kipp na basu, a pridodan je i Jura Pađen kao druga gitara. Turneja je rezultirala još jednim, čak četverostrukim live- albumom “ZADOVOLJŠTINA”. Johnny je već godinu prije toga preselio u Nizozemsku, navodno zbog problema s porezom (teško).
Kritika ga nije mazila, pogotovo Darko Glavan. Zamjerala mu se autorska neselektivnost i objavljivanje baš svega što je napisao. A imao je svakako čudnih poteza, primjerice prijevod “Ilijade”, slikanje s ružom u ustima usred Beograda i naposlijetku uzimanje jugoslavenskog državljanstva. Što li ga je toliko naljutilo u njegovoj domovini da je posegnuo za jugo-državljanstvom? Teško da je razlog neslaganje s “Croatia Recordsom” oko autorskih prava.
S njegovih solo-projekata “IT AIN’T LIKE IN THE MOVIES AT ALL” (1986.), “BALKANSKA RAPSODIJA” (1989.) i “BALEGARI SREĆI NE VJERUJU ” (1990.), ne može se puno dobroga izdvojiti. No, kad se sve zbroji, zaključak je da je Johnny Štulić izuzetan rock-autor i pjesnik kojem bi se Zagreb kad-tad trebao odužiti. Jer, činjenica je da je “Azra” (uz ostale “novovalne” grupe) dugo vremena bila najbolja propaganda u gradu Zagrebu.

Branimir Gulin, 4.D