Elektrotehnika / Elektronika

Elektrotehnika / Energetika

Strojarstvo

Graditeljstvo

Brodostrojarstvo

 


Bartol Kašić

Pisac i jezikoslovac (Pag,15.VIII.1575.- Rim,28.XII.1650.).
Školovao se u Ilirskom kolegiju u Loretu, a nauke nastavio u isusovačkom kolegiju u Rimu, gdje se 1608.g. i zaredio. Još prije no što je završio školovanje, postavljen je da mlađima predaje latinsku gramatiku, te mu je povjereno i pisanje prve gramatike hrvatskog jezika za potrebe Ilirske akademije koja je tada osnvana u kolegiju. Tu gramatiku (tiskana u Rimu 1604.g.) nije zasnovao na rodnom paškom govoru, nego je u njoj opisao jezik koji smatra općim “najboljim”, najšire pristupačnim i već potvrđenim u književnosti. To je ikačka čakavština široko otvorena prema štokavštini. Time je Kašić položio temeljni kamen standardizacije hrvatskog jezika kakav je danas.
Živio je i djelovao u Dubrovniku, Rimu i Loretu. Radio je kao dušobrižnik i propovjednik, a jedno je vrijeme bio hrvatski ispovjednik u crkvi sv. Petra u Rimu. Po nalogu starješina u više je navrata putovao u srednje Podunavlje da obiđe tamošnji kršćanski puk i izvidi njegovo stanje pod osmanlijskom vlasti. Po nalogu rimskog Zbora za širenje vjere preveo je do 1630.g. čitavu Bibliju na hrvatski. Bavio se i književničkim stvaralaštvom (Sveta Venefrida,1627.g.), prevođenjem i jezikoslovnim radom (rječnik, gramatika). Djela su mu imala različitu sudbinu, od više izdanja kroz nekoliko stoljeća do objavljivanja faksimila, pretisaka i prvog izdanja u naše doba.
Najbrojnija su mu nabožna djela: Način od meditacioni, Pjesni duhovne, Zrcalo nauka krstjanskoga, Život gospodina našega Isukrsta i dr. Prvi je prevoditelj cijelog Svetog pisma na hrvatski jezik (neobjavljeno). Od liturgijskih djela najznačajnija su mu Vanđelja i pištule (Rim,1641.g.) i Ritual rimski (Rim,1640.g.,pretisak Zagreb 1993.g.), prvi potpuni obrednik na hrvatskom jezku, koji se dugo upotrebljavao u štokavskim i čakavskim krajevima. Odabirom štokavštine, uređenjem latinične grafije, prijevodom Biblije, pisanjem rječnika (Hrvatsko-talijanski rječnik s Konverzacijskim priručnikom, faksimil tiskan 1990.g.) i objavljivanjem Institutionum linguae illyricae libri duo (Rim 1604.g.), prve hrvatske gramatike, radio je na normiranju hrvatskog jezika i odredio smjer njegove standardizacije. Ta je gramatika ostavila dubok trag u hrvatskom jezikoslovlju s izravnim utjecajem sve do preporoda.
Njegovo je djelo temeljac hrvatskog jezikoslovlja i religijske kulture. Mnoga su mu djela ostala u rukopisu, među kojima je najvažnija hrvatska drama “Venefrida” i latinska autobiografija.

Ivan Tomičić 3.E