ZD-Hackers,
pirates, crackers and others
In the begining
there was a light, the Earth,
And a creatures upon the land.
And then God said: "Let there be Internet!"
And there was Internet.
And then Devil said: "Let there be hackers, and pirates,
and crackers and other evil creatures.
Let them multiply
And be fruitful, and make viruses, and pirate FTP sites,
And a lot of bad stuff!"
And there were hackers, pirates, and other evil creatures.
That was the Eight Day.
Vrlo je malen broj ljudi koji pravilo vožnje
desnom stranom ceste doživljavaju kao ograničenje osobne slobode. Još
manje ljudi smatra da nije u redu što im zakon brani da ulaze u tuđe
stanove i odnose stvari iz njega, čak i kada stan nije zaključan.
Bacanje smeća sa 12 kata i pušenje u kupeu za nepušaće sasvim je
normalno za njih. Za svaku navedenu situaciju postoji ekvivalent u
svijetu računalnih mreža, pa tako i na Internetu.
Prvo i osnovno pravilo na bilo kojoj računalnoj mreži, pa tako i
Internetu je upoznavanje pravila za korištenje mreže. Ta pravila u
Hrvatskoj određuje, donosi i mijenja Ministarstvo znanosti i
tehnologije. Budete li ih se kao korisnik pridržavali vrlo je
vjerojatno da nikada nećete imati probema sa Mrežom (i što je možda
i bitnije, niti Mreža sa vama).
Hacking (razbijanje zaštitnih lozinki na računalima) na vrhu je
popisa zabranjenih ''djelatnosti'' na Mreži.
Informacija ima vrijednost, što znači da je provala u računalo. bez
prethodne autorizacije isto što i provala u kuću radi krađe. U
Velikoj Britaniji hacking je krivično djelo (Computer Misuse Act,
1990), bez obzira iz koje je zemlje uspostavljena komunikacija.
Kada se ljudi poput navedenih nađu na Internetu dobijemo slučaj
zadarskih hackera, koji su krajem veljače ove godine ''razbili'' zaštitu
jednog od Pentagonovih računala vezanih na Internet u vojnoj bazi
Andersen na otoku Guamu.
Internet je u osnovi komercijalna mreža, sa 30-tak milijuna uključenih
računala te koja je nagli rast popularnosti stekla 1995 i 1996.,
ponajviše zahvaljujući principu hiperteksta koji omogućuje
dobivanje velike količine potrebnih podataka u vrlo kratkom vremenu.
Osim komercijalnosti, Internet krasi i nesigurnost, jer se jako teško
može kontrolirati nešto što raste brzinom od 15% mjesečno. Tako se
na Mreži mogu naći i raznorazni ''alati'' za razbijanje zaštitnih
lozinki tipa Pentagon i sl. Rad sa takvim programima nije ništa složeniji
od npr. ukucavanja formula u kakvom programu za obradu teksta. Ako s
time solidno baratate, slobodno se smatrajte sposobnijima od momaka iz
Zadra, pogotovo ako ste uz to uspješno završili prvo razdoblje ove
školske godine. Vice Mišković je u Pentagon ''upao'' uz pomoć
svojih prijatelja Ivana Ažića i Darija Madire. Nisu mu pomogli da
''izvuče'' pozitivnu ocjenu iz matematike.
Kako su i sami kazalli, nakon što su (od sebi sličnih) pribavili
svoj primjerak Cracka, Satana, Nssa..., razbijanju žaštite računala
namijenjenih programa odlučili su ga isprobati. Gdje? Pa jasno, na
Pentagonu! Postali su akteri jednog od pola milijuna napada koliko ih
Pentagon godišnje doživljava. Otprilike 300 tisuća njih bude
''uspješno'', dakle pričini neku štetu. 10 tisuća napadača bude
otkriveno i primjereno kažnjeno...
Sljedeće jutro na vrata su im pokucali HR momci u plavom, po nalogu
INTERPOL-a im pretresli stanove i oduzeli računala. Kakvi su to
genijalci, koji su osim lošeg uspjeha u školi i popriličnog
telefonskog računa svojim roditeljima priredili i premetačinu stana
kakvu u pravilu doživljavaju samo okorjeli kriminalci?
Na Internetu sigurno nikada nećete naći nešto što bi se moglo
nazvati vojnom tajnom, povjerljivim podacima ili sl. Takvi se podaci
drže na zatvorenim mrežama kojima se ne može pristupiti izvana. Računala
vezana tim (i takvim) mrežama po težini su ravni jednom novijem
Mercedesu, po veličini trojici Mercedesa, a po cijeni cijelom
parkiralištu....
E, da... Upravo činjenica dolaska policije već sljedeće jutro
eliminira njihovu ikakvu komjutersku genijalnost. Pravi hackeri, za
razliku od naših amatera čine onih 290 tisuća neuhvaćenih. Posebno
mjesto u cijeloj priči zauzima prezentacija ovog događaja u
medijima., posebno na TV-u. Umjesto da se javno osudi i zadarska četvorka
i svi njima slični, oni su prikazani kao genijalci, a za cijeli slučaj
su krivima proglašeni Ameri ''jer se nisu dobro zaštitili''...
Novinar koji je napravio prilog (šibenčanin Petar Vlahov) nije se
sjetio da za mišljenje upita i nekoga tko se za razliku od njega
razumije u Internet, već je anketirao građane Zadra koji su
najvjerojatnije tada prvi put čuli za Internet. Njemu ''mladom i
zelenom'' koji upravo krči svoj put novinarske slave, bilo je najvažnije
dobiti senzaciju, i popratiti je sa što većom minutažom priloga.
Istinu je ovaj put ostavio po strani.
Kolikog nam je kapaciteta glupost govori i događaj koji se dogodio
kada je cijeli ovaj slučaj već izblijedio s vremenom, Naime,
Slobodna Dalmacija, list kojemu je ovo bila jedna od No1. tema odlučio
se odužiti svojim junacima. Sredinom ožujka poklonila im je novo računalo
s laserskim pisačem. U popratnom tekstu nigdje nije spomenuto čime
su to oni zaslužili novo računalo. Valjda je svima to već poznato.
Meni ne...
Ovo je najvjerojatnije prvi slučaj u svijetu da se za djelo za koje
se u SAD može dobiti poprilično godina zatvora daje nagrada vrijedna
par tisuća DEM. Bi li bi Vi nagradili novim pištoljem osobu koja vas
je pokušala ubiti? Hoćemo li ga kada sljedeći put nekoga ubije
hvaliti što je savladao kompleksnost rukovanja oružjem...
Žalosno je da u Hrvatskoj koja je proteklih godina proživjela tolike
patnje ljudi hvale to što su djeca počinila krađu, ili pak realno
gledano, čin sabotaže protiv druge zemlje.
Tako je tih par samozvanaca, koji bi po vlastitom mišljenju očito
trebali biti jako pametni ''provuklo'' bez ikakve kazne. Poklon
Slobodne Dalmacije ima u tome posebnu ulogu.. Ako je do tada i
postojao netko koji ih je smatrao negativcima sada je i on definitvno
promijenio mišljenje. Koliko će se sada klinaca preorijentirati sa
Tetrisa na Internet, sa SuperMaria na pisanje virusa... ostaje za
vidjeti. Trenutno su u Hrvatskoj to definitivno pozitivni sportovi. Možda
posluže i za odvođenje mladeži sa ulica i smanjenje broja
ovisnika... Nikad se ne zna...
Zadarski ''genijalci'' mogu biti sretni što se naša ''mlada
demokracija'' još nije zakonski pozabavila ovim problemom, inače bi
i oni i njima slični bili vrlo primjereno kažnjeni. Vrijeme je da se
njihovim činima, motivima i stanjem svijesti pozabave odgovarajući
državni organi.
To što se kriminal u ovakvim slučajevim vrši najčešće sjedeći
za tipkovnicom i monitorom, i u vlastitom stanu, nipošto mu ne
umanjuje značaj. Siguran sam, kada bi neki od njih omirisali zatvor
da bi se broj pretendenata na hackerski tron uvelike smanjio.
