Palac (Čaro jugo)

U vlažnoj, prohladnoj noći

pod mutnim sjajem zvijezda

sa pučine kroz maglu

prikrada se palac.

Sve jače i jače uzdiže more,

lupa o ponistre kuća,

poljima vinograda

nosi čestice zemlje.

Fijuće kroz perje galebova

koji skučeni stoje

među oštrim hridima...

Sati grmljavine, hladnoće i vlage...

I jutro je svanulo mirno i tiho,

kroz borove je ledila rosa,

a bonaca brodove zalijepila...

Idem s djedom na mreže.

More

More...

More život stvori,

more daje radost,

more slobodu pruža,

more produžava mladost.

Negdje je mirno,

tiho i široko.

Negdje je mutno,

uzburkano i duboko.

Nekom život uzme

i donese tugu,

a nitko mu ne bi

mijenjao boju za drugu.