Elektrotehnika / Elektronika

Elektrotehnika / Energetika

Strojarstvo

Graditeljstvo

Brodostrojarstvo

Poezija

Tko se uopće usuđuje spoznati svoju bit?
Tko može pogledati sebi u oči i ne osjetiti strah?
Strah pred nepoznatim.
Teško je saznati tko sam. Ja sam nepostojana, promjenjiva i moj odraz u ogledalu je uvijek drukčiji.
Ja sam mozaik osjećaja i isprekidanih misli, ja sam zlatna sredina svega što mi je nepoznato.
Ja sam čovjek sa snovima, željama, nadama i potrebama. Neki ljudi neprestano teže savršenstvu i
vrlo često imaju iskrivljenu sliku o idealu kojem teže. A i taj ideal je savršeno izmiješana povijest, sadašnjost i budućnost svih ljudi.
Nema ničeg čistog u svemu tome. Nema ničeg posve čistog i nevinog u nama. Iskreno se bojim priznati tko sam.
Govore mi da sam osoba na mjestu i da znam što želim.
Uvjeravaju me da je iskrenost vrlina, a kažnjavaju me zbog nje. Sebe gledam kao primjerak normalnog čovjeka.
Živim brzim životom, brinem se o drugima, znam što bih željela i uporno se trudim ostvariti svoje snove.
Bojim se glasne buke i ne podnosim tuđu buku.
Divim se prirodi, zalasku sunca, moru, kamenu.
Prezirem laž, licemjerje, dvoličnost, nerazumijevanje.
Slušam glas svog srca i vjerujem u ispravnost svojih postupaka.
Ali ne usuđujem se spoznati pravu istinu.
Istinu koja se skriva iza osmijeha, čežnje, hladnih ruku, očaja, smrti.
Ne želim znati ništa o svojoj prošlosti, ni budućnosti.
Ne želim čuti ni o znatiželji.
Želim činiti gluposti, želim ne biti vezana okovima svoje postojanosti.
Želim se smijati, plakati, želim lagati, idealizirati, filozofirati, patiti i ne znati uzrok.
Ne želim se bojati i ne želim priznati da možda nisam ona za koju se smatram.

Alisa Alija, 3.E