O Sotono moćna što nekih si vlasnik

istjeraj proklete riječi kroz zube

ili učini da netko bude ti glasnik,

s poštovanjem Anđeli da ti noge ljube.

Prstom dotakni lubanje grozne,

rastvori, pa u njih pusti

svoj dah kao misli famozne,

svoj dah tako savršeno gusti.

Prevari ih sve, ne misli na žrtve.

- To naravno ni pomisliti nećeš.

Pretvori ih u podanike, polumrtve,

koji trpit će ti korak dok po njima šećeš.

Sada si ih natjerala da te vole,

ta zapetljana tijela tužna,

koja gledaš s visine tako jadno gole.

Prizora li lijepa ili ružna?

Prate te svugdje sablasnim hodom,

zadovoljni, sretni, jer imaju oči,

dok ti ih polijevaš vrelom vodom

hladni im smijeh odzvanja u noći.

Svi oni će puknuti od zadovoljstva,

pohlepa im usta šuplja ispunila,

jer nemaju ništa osim toga ropstva,

a stvarnost im samo dio bunila.

Je li postoji jedan od onih dolje

što u svijetu ga Anđelom zovu?

- Hajde moćna, pogledaj bolje

možda pobjegao je u lovu.

Za te su oni vražji pijuni.

- Hajde moćna prebroji im glave

ili ponovo odozgora jednom pljuni

i daj im razloga da te opet slave.

U trbuhu ti se počela sumnja micati.

- Hajde moćna, promijeni stvari.

Nije valjda da su ti prestali klicati,

nije valjda da ti se želudac kvari.

Brzo postavi kotlove teške.

- Hajde moćna, protrljaj oči.

Prema tebi lete Anđeli bijeli.

Pobacaj ih u kotlove. Hoćeš li moći?

Ogrebi jednog, drugog pojedi.

- Hajde moćna jer je vremena malo.

Crni ti sako već pomalo blijedi,

a srce se gladno ritati stalo.

III

Slučajno dolje bilo je dvoje,

Ona i njen voljeni pjesnik,

koji pozvali su Anđele svoje,

koji plave svjetlosti bili su vjesnik.

Samo mu noktima otvori usne,

uđe u njega te mu tiho zbori

Ljubav u njemu tada ludo prsne

stežući grkljan jezovitoj mori.

Ali plač se u daljini čuje

i istodobno jeka, čuje se glas,

kad ono vlažno djetešce, mati mu je,

stara, ali moćna rekla za nas ...

IV

... zvuk noža što grebe po staklu

plivat će mu u mislima stalno,

prepoznat će sasvim kristalno

prijatelje Božje u samome paklu.

Svi oni užasni vojnici,

prolaznici koje bludnima drži

bježat će, ali nisu brži,

postat će samo jadni pokojnici.

Nekom po mraku, ili po danu

prići će, bez žiga na licu

u sebi savršeno skriti ubojicu

i predstavit’ ga svome tajanstvenom klanu.